Već sam na društvenim mrežama pisala o depresiji. Glavna misao bila je da nije svaka tuga depresija. No, kada jest? Svi ponekad možemo imati promjene raspoloženja, no može se dogoditi da ostanemo zarobljeni u sniženom raspoloženju u mjeri da nam to značajno narušava svakodnevicu i da zbog toga patimo. Prisutni su brojni simptomi kao što su gubitak energije, promjene apetita, razdražljivost, povlačenje od društva, osjećaj tuge, teškoće u donošenju odluka, ali mijenja se i mišljenje. Kako uopće dođe do razvoja depresije? Često u tome neki okolinski činitelji igraju važnu ulogu. Gubitak posla, nekog odnosa ili osobe je primjer događaja koji može negativno utjecati na nas. Zatim, osoba se može naći u razdoblju produljenog stresa, recimo ako je izložena osjećaju bespomoćnosti ili kažnjavanju. Neki ljudi imaju slabije socijalne vještine i teže se izbore za svoja prava ili su skloniji sukobima što također može dovesti do depresivnih simptoma. Također, postoje osobe koje su sklone izbjegavati teška i neugodna iskustva pa zbog toga rijetko doživljavaju uspjeh što vodi padu samopouzdanja. Dakle, postoje i neke osobine ljudi koje mogu biti osjetljivije na razvoj depresivnosti.
Depresija je po klasifikaciji poremećaj raspoloženja, ali važno je znati da na naše emocije izravno utječe i naše razmišljanje.Način razmišljanja je zapravo vrlo važan faktor i u razvoju depresije i moguće je da neki obrasci razmišljanja imaju izravan utjecaj na nastanak ovog poremećaja. O kakvim se obrascima razmišljanja radi?
Ne volim sebe
Ako su osobe usmjerene na svoje nedostatke i umanjuju svoje pozitivne osobine, sebe vide kao manje vrijedne, ružne, slabe, čak i zle. Tako se razvija negativan pojam o sebi.
Sve je crno
Ponekad se jednostavno dogodi da osobe pasivno ostanu zaokupljene svojim negativnim mislima i osjećajima i teško je (ponovno) početi razmišljati pozitivno ili barem neutralno.
Moram uspjeti
Svi mi imamo ideje o tome kakvi bismo trebali biti i što bi trebali činiti. Kod razvoja depresije događa se da su te ideje iskrivljene i zovemo ih disfunkcionalnim pretpostavkama. To su vjerovanja poput: “Ako ne uspijem, ja sam gubitnik”, “Sa svima bih trebao biti u dobrim odnosima”, “Ne smijem biti depresivna”…
Ništa ne mogu
Spontano se javljaju i automatske misli kao: “Ispast ću budala”, “Ništa ne znam odraditi kako spada”, “Oni sad misle da sam jadnik”
Kako psiholog može pomoći? Radi se o iskrivljenoj percepciji i razmišljanju, a kognitivni pristup u savjetovanju i psihoterapiji usmjeren je na to da se ti obrasci u kognitivnom funkcioniranju isprave. Primjerice, psiholog osobu može naučiti da prepozna svoje disfunkcionalne misli i propita ih. Zamislimo da osoba kaže: “Meni se baš uvijek događaju loše stvari”, kad tako stalno razmišlja, javlja se osjećaj bespomoćnosti i tuge. Međutim, možda je samo previše usmjerena na loše događaje u životu i potrebna je pomoć da uvidi kako joj se u jednakoj mjeri događaju i lijepe stvari. Tada se i misli mijenjaju, npr.: “Ponekad mi se dogodi nešto loše i mogu se naučiti nositi s time”. Ovakav način razmišljanja može imati značajan pozitivni utjecaj na emocije. Cilj psihologa u tretmanu depresije je naučiti klijenta što više ovakvih vještina kako bi se promjene na kognitivnom planu odrazile na emocije.
Literatura: Leahy, R. L. i sur. (2014). Planovi tretmana i intervencije za depresiju i anksiozne poremećaje. Jastrebarsko: Naklada Slap.